Dugo vremena su me kiše podsjećale na naš rastanak. U njihovim sitnim kapima smještala bi se sva moja tuga a zatim bi polagano oticala iz mog pogleda.Sivi oblaci pritiskali su me sjećanjima… Neuspješno sam pokušavala prespavati svaki kišan dan…
I baš kao u onoj staroj Dugmetovoj…."došao je da mi kaže da odlazi, odlazi, odlazi….." a ja sam stajala nijemo i gledala kroz njega…Negdje u daljinu,gdje smješio se jedan divan sunčan dan od prije nekoliko godina…I mi u njemu… Odjednom, više mi uopšte nije bilo važno kako sam namjestila svoj žuti šal i da li…
Ako Tebi posvetim pjesmu Nestat´ ćeš u nedorečenosti… Pa i kada bih opjevala čitavu Sebe Ako Tebi posvetim pjesmu Više će biti u njoj Tišine I, više nekih drugih ljubavi Nego Tebe….
Još juče, nas tri, sjele smo za sto…Brojke i slova ispisani na komadićima papira bili su posloženi u krug. Jedna svijeća i jedna prazna, izokrenuta čaša….Našim šapatima izgovorena, redala su se svakojaka pitanja…u nedogled… Odjednom, "…u tren se pretvorilo,hiljadu noći i dana …" … I svijeća je odavno dogorjela… Sama, za stolom, ogrnuta sjećanjima…. Još…
Nekoga poput Tebe Koji nisi Ti Hoću. Da mu kažem – – Neću.
Potrošili smo Riječi Podjelili Tišinu. Sad Ne mudruj. Ni u najboljoj namjeri Zbog starih vremena Zbog ničega Ne Moj.
Odveć je beskrajna aleja naših sjenki No, uvijek je snivam kad opijem sebe Jer, tamo je Mjesec orosio stabla A njegova svjetlost vodi me do Tebe. Kao da me slutiš, pod istom krošnjom stojiš Dok svuda po tebi mirišu daljine Ja bespućima želja odoljeti ne mogu Zavedena tragom sjajne mjesečine.
Da se izvučem Ispod Tvoje brade I prestanem da maštam. Da podjelim s Tobom Posljednji drhtaj Ogrnuta strepnjom Jer ne želim da ti praštam, Da sakrijem Ljubav I Bol I sve ono Nježno U oku što se vidi. Da te poljubi tvoja Bivša Ostani. I idi.
Danas uzvraćam Ljubav Osmjehom Nježnim dodirom Pogledom. Tako je jednostavno Biti sretan Dok ti latice darovanog cvijeta Miluju obraz.
Ničija sam, osjećam to. Ali ipak, na neki samo sebi svojstven način, ja sam sretna. Vješta sam u prikrivanju tuge kada se nataloži u meni te ni oni bliski mom svijetu koji će reći da me poznaju, nisu moja utjeha. Sama sam svoje blago. Svoja najbolja mana i svoja najgora vrlina. I porok, sama sebi….